Kad ne paziš kome poklanjaš srce: KLADILA SAM SE NA TEBE I IZGUBILA SVE

Kladila sam se na tvoje riječi sve dok me nisu ostavile praznom. Vjerovala im sve dok više nisu imale smisla. Mislila da su posebne dok nisam shvatila da ih govoriš svima. Kladila sam se na njihovu nježnost, na način na koji su mi izazivale osmijeh, na spoznaju da su bile razlog zbog kojeg mi je srce preskakalo i koliko sam ih voljela čitati naglas jer su zvučale kao predivna pjesma. Kladila sam se na tvoju glazbu sve dok ona nije izgubila ritam.

Kladila sam se na tvoju upornost. Na to da me nisi prestao proganjati, kako si se vratio nakon što sam te odgurnula, na način kako si svima i dalje govorio da sam samo ja za tebe i na način na koji si me gledao.

Kladila sam se na tvoje oči jer su mi pokazale istinu, pokazale su mi da sam bila posebna, drugačija i pokazale su mi da sam ja sve ono, o čemu si sanjao.

Ali trebala sam znati da si mađioničar; da znaš hipnotizirati ljude samo da bi ih poslije naglo probudio, vratio ih u stvarnost zbunjene, povrijeđene i ljute.

Kladila sam se na tvoju snagu. Tvoju fizičku, mentalnu i emocionalnu snagu. Mislila sam da ćeš mi pomoći da ustanem nakon svakog pada. Ali trebala sam znati da već nosiš puno tereta, da ne možeš još nositi i mene, da ti je moj teret pretežak.

Kladila sam se na tvoju energiju. Tvoju veselu i prpošnu energiju, nevjerojatnu auru i tvoju sposobnost da nasmiješ sve oko sebe i natjeraš ih da te zavole. Mislila sam da ćeš me izvesti iz tame, oteti me mojoj depresiji i da ću se uz tebe opet smijati. Trebala sam vidjeti tamu iza tvoje maske, trebala sam vidjeti bol iza smijeha, mirnoću iza tvoje energije i tišinu iza tvojeg glasa. Trebala sam znati tvoje prave boje.

Kladila sam se na tvoju mudrost. Na način na koji držiš životne konce u rukama, na način na koji postigneš sve što želiš i kako vodiš druge ljude u bolji život. Trebala sam tvoj savjet i trebala sam da me vodiš. Ali trebala sam znati da si zapravo izgubljen, da ne znaš gdje ideš, da ne poznaješ put i da moraš svoj put pronaći sam, bez ikog drugog na cesti.

Trebala sam znati da si naviknuo putovati sam i da uživaš biti sam i da ćeš me ostaviti na cesti kada ti postanem previše.

Kladila sam se na tvoje srce dok me nije slomilo. Kladila sam se na tvoju dobrotu i velikodušnost. Na tvoj brižan osmijeh i mekani dodir, tvoje tople zagrljaje i zaštitničke instinkte. Mislila sam da ću biti sigurna u tvom srcu, nadala se da ćeš ga bolje čuvati od mene. Trebala sam znati da je tvoje srce u komadićima, i da su ti djelovi sve što možeš pružiti i da jednostavno nisu dovoljni za velika srca kao što je moje. Trebala sam znati da i dalje trebaš puno vremena da se oporaviš.

Kladila sam se na tvoju ljubav i sve izgubila. Nije mi žao, ali sada moram početi od početka, vratiti sve što sam s tobom izgubila, pokušati sve opet kao nekad i pokušati da me tvoje iskustvo ne spriječi da se ikada više kladim.

Izvor: zdravaisretna